Filologija je danas u krizi

Uoči Šestoga hrvatskoga slavističkog kongresa, koji se održava od 10. do 13. rujna u Vukovaru i Vinkovcima, o temama i izazovima suvremene slavistike razgovaramo s predsjednikom Organizacijskog odbora Kongresa Stipom Boticom, redovnim profesorom i predstojnikom Katedre za hrvatsku usmenu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, potpredsjednikom Matice hrvatske, koji je za knjigu Povijest hrvatske usmene književnosti u travnju ove godine primio nagradu HAZU-a za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u književnosti u 2013.

Snimio Jasenko Rasol

Pred nama je Šesti hrvatski slavistički kongres. Koliko se nadovezuje na prethodne i koje su središnje teme kojima će se baviti izlagači i sudionici?

Hrvatski slavistički kongresi stručni su i znanstveni skupovi hrvatskih i inozemnih kroatista, slavista, filologa i kulturologa, a održavaju se svake četvrte godine, počevši od 1995. Kao nacionalna stručna i znanstvena manifestacija Kongres je vezan uz međunarodne slavističke kongrese. Zadnji, XV. međunarodni slavistički kongres, održan je u kolovozu 2013. u Minsku, dok je, nakon završetka Petoga hrvatskoga slavističkoga kongresa, koji se 2010. održao u Rijeci, određeno da će se ovogodišnji, šesti po redu, kongres održati od 10. do 13. rujna u Vukovaru i Vinkovcima. Na hrvatskim se slavističkim kongresima znanstveno, stručno i sveobuhvatno analizira stanje domaće humanističke i filološke znanosti, odmjerava prema recentnom trendu u ovim područjima i daju smjernice za dalji rad. Kako se ove godine obilježava stota obljetnica Hrvatske mlade lirike, kojom je završilo razdoblje moderne u hrvatskoj književnosti, kao i stotinu godina od smrti Antuna Gustava Matoša, to će biti i središnje teme Kongresa. Jasno, kao što se uobičajilo u dosadašnjim kongresima, tematizirat će se i drugi važni događaji toga doba za hrvatsku književnost i kulturnu problematiku.

Na koji će način Kongres odgovoriti na izazove suvremene slavistike i koji su to izazovi?

Poziv na sudjelovanje na Kongresu s referatom poslan je u svibnju 2013. svim hrvatskim i inozemnim kroatistikama i slavistikama. Tako da odabrani referenti dolaze sa svih hrvatskih sveučilišta i filoloških znanstvenih ustanova u Hrvatskoj, ali i s kroatističkih i slavističkih ustanova u Austriji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Finskoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Slovačkoj, Srbiji i Rusiji. Tematizirat će se tako i završetak moderne, raspad dominantnoga modernističkog sustava, pojava avangardnih izama, početak Velikoga rata, raspad stare i postupno formiranje nove državne zajednice. Javljaju se i brojna druga društvena i kulturološka pitanja, među ostalima i problemi standardizacije hrvatskoga jezika te pojačan interes za istraživanje dijalektalnoga. S obzirom na ono što bi Kongres trebao postići, bitne su dvije stvari. Prvo, da se na osnovi referata i rasprave po referatima odredi, postavi, ili da se dozna status hrvatske filološke znanosti. Drugo, da se supostavi hrvatska filološka znanost svjetskome filološkom kontekstu. To su stvari koje se nam jako važne, tako možemo svake četiri godine vidjeti što smo učinili i pratimo li svjetske filološke trendove.

Što nam ti trendovi govore, odnosno, kakav je položaj suvremene slavistike? Koliko je interesa za nju u inozemstvu?

Nažalost, vrlo je slab položaj slavistike u svijetu općenito. S tim se lošim trendom, doduše, suočavamo posljednjih dvadesetak godina. Filološka struka je i u velikim svjetskim filologijama, pa i u onima koje imaju ekonomsku potporu jakih država, također u krizi. Ta je kriza znatno zahvatila i  slavistiku. Još više, kroatistiku unutar slavistike. Sve su manje slavističke filologije u svijetu znatno vezane uz rusistiku, najveću slavističku filologiju i uz položaj ruskoga jezika u svijetu. Sve manje filologije u svjetskim razmjerima, pa i hrvatska slavistička filologija, oslonjene su na rusku, koja je, srećom, zadnjih nekoliko godina u usponu. Tu je donekle šansa i za hrvatsku filologiju premda nekih većih pomaka vjerojatno neće biti.

Koji su izvanjski uzroci takvoj situaciji?

Mislim da je u posljednje vrijeme sveukupna komunikacija uglavnom preko engleskoga jezika pa je anglistika u međunarodnoj komunikaciji apsolutno zasjenila, pa i „progutala“ sve. Osim toga, suvremeni su medijski trendovi okrenuti i nekim drugim modelima, koje svakako nisu filologija u klasičnome smislu riječi.

Možda to i nije tako loše, mogla bi takva situacija postati izazov i poticaj mladim znanstvenicima da prionu uz nove teme i unesu svježinu u filološku znanost?

Ako govorimo na osnovi ovoga kongresa, na koji se prijavilo 270 osoba, od kojih većina ima doktorat znanosti, a više od polovice sudionika ima tek tridesetak godina. U tome je naša nada i time možemo biti zadovoljni. To je znak da u jednom malom narodu i u relativno maloj kulturi imamo toliki interes za filološke teme! Svih je sedam naših tematskih cjelina jako dobro popunjeno. Također nam je jako drago da smo u jednu tematsku cjelinu uvrstili jezik, književnost i kulturu Hrvata izvan Hrvatske jer bez toga nema cjeline hrvatske filologije i kulture. To je inovacija ovogodišnjega kongresa za koju se prijavilo dvadesetak znanstvenika.

Za mjesto održavanja Kongresa izabrali ste Vukovar i Vinkovce. Jeste li s određenom namjerom Kongres smjestili upravo u istočni i u mnogočemu, nažalost, zaboravljeni dio Hrvatske?

Vi ste u pitanju dali dio odgovora. To je zaboravljena i u nekom dijelu ipak zapostavljena Hrvatska. Koliko god se mi opirali, ipak je centralizacija učinila svoje. No i inače su naši kongresi u pravilu tako ustrojeni da se naizmjence održavaju u primorju i na kontinentu. Hrvatska je podjednako i primorska i kontinentalna. Zagreb još nije bio domaćin kongresa, no svi su voditelji Kongresa, osim zadnjega, bili iz Zagreba, tako da je i time Zagreb uključen. Štoviše, Grad Zagreb je i ovaj put financijski znatno potpomogao Kongres, što i doliči glavnome gradu. A zašto istočna Hrvatska? Mislim da je dovoljno reći Vukovar i Vinkovci pa je svakome koji motri kontinuitet hrvatske kulture ovim imenovanjem sve jasno, jer su to dva stožerna mjesta kontinuiteta hrvatske kulture. S punim poštovanjem ističem da smo otpočetka naišli na puno razumijevanja kulturnih i društvenih struktura u tim mjestima, i Županije vukovarsko-srijemske, unatoč svim gospodarskim teškoćama.

Na Kongresu dodijelit će se tri nagrade. Tko su ovogodišnji laureati?

Jako je lijepo da su svi ovi kongresi od početaka nagrađivali izvrsne ljude koji su sudjelovali i dali znatan prinos ovoj kulturi. Dodjeljujemo tri nagrade. Prva je nagrada hrvatskom jezikoslovcu za  cjelokupno jezikoslovno djelo, druga domaćem književnom stručnjaku, a treća inozemnom kroatistu. Predlagatelji za nagrade su sve filološke ustanove u Hrvatskoj, njih tridesetak. I dobili smo, gotovo nevjerojatno, tridesetak predloženika, te je organizacijski odbor u kojem je  petnaestak članova, tajnim glasovanjem odabrao laureate. Medalju, odnosno povelju Stjepana Ivšića dobio je akademik Stjepan Babić. Nagradu Antuna Barca zaslužnom hrvatskom književnom znanstveniku dobio je professor emeritus Stanislav Marijanović, a nagradu Vatroslava Jagića zaslužnom inozemnom slavistu-kroatistu dobila je Svjetlana Olegovna Vjalova, znanstvena savjetnica u miru iz Petrograda. Ove godine smo, umjesto izlivene medalje, laureate nagradili poveljom i novčanom nagradom koja u kunskoj protuvrijednosti iznosi tisuću eura, uz povelju. Skromno, ali od srca. Još nešto: drago mi je da su, prvi put u povijesti naših kongresa, pokroviteljstvo nad nagradama preuzele tri institucije: Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Osijeku i naš tradicionalni pokrovitelj Školska knjiga. Nadamo se da će ovaj model suživjeti i u idućim kongresima ovoga tipa. Sve naše pokrovitelje i podupiratelje navest ćemo u našim otisnutim publikacijama, a zahvalu ćemo izreći i na svečanom otvaranju Kongresa 10. rujna u dvorcu Eltz. Tu će se, nadam se, okupiti vodeća imena hrvatske filološke i kulturološke znanosti, predstavnici naših uglednih institucija, među kojima i pozvani svi rektori hrvatskih sveučilišta.

Cijeli ste život posvetili proučavanju hrvatske usmene književnosti. Kada se sada osvrnete na svoju nagrađivanu knjigu Povijest hrvatske usmene književnosti – koliko je rada i istraživanja uloženo u nju, što ta knjiga znači vama i smatrate li taj posao dovršenim?

Knjiga Povijest hrvatske usmene književnosti plod je i dugogodišnjeg rada i na neki način promišljanja i zamišljanja cijele koncepcije povijesnog pregleda hrvatske usmene književnosti i cjeline tradicijske kulture. Nisam knjigu radio za samo jedan trenutak književnoga razvoja. Nastojao sam da ovo bude knjiga koja će ovu problematiku motriti u povijesnoj perspektivi, koliko se ona mogla rekonstruirati iz zapisa usmene književnosti i podataka o tradicijskome. Pokušala je postaviti neka pitanja i dati primjerene odgovore s obzirom na položaj tradicijske kulture i usmene književnosti u Hrvata. Pokazala je, što je svojevrsni paradoks, da koliko god smo moderni i okrenuti modernističkim tendencijama, tradicijska kultura je dio nas, a usmena književnost važan dio te tradicijske kulture. Ukratko: nastojao sam promotriti što je ona značila tijekom prošlosti, što ona znači danas i kakve gotovo modernističke putove otvara novim generacijama. Stoga mi nije toliko stalo do trenutne promidžbe knjige koje je, bar tako mislim, tako koncipirana da će duže trajati.

Događa li nam se svojevrsna ponovna revitalizacija kulturne baštine, koja prati društvena zbivanja i potrebu za isticanjem posebnih tradicija?

To se već dulje vrijeme događa. Kulturna baština najvažniji je segment nacionalnog identiteta, tu nema prijepora. Ne može se doći do svih mogućih identitetskih varijacija ako se zanemari kulturnu baština. I to baš kulturna baština ovoga tipa. Usmena književnost traje otkako je čovjek progovorio o nekim svojim dilemama. U tome je svaka nacionalna kultura našla način kako će  najbolje izraziti. To nisu hirovi, to nije pomodnost, već nešto što je izašlo iz dubine osjećaja određene sredine. Pa i pitanje profiliranja identiteta uopće. Ne samo nacionalnog nego i kulturnog, koji uključuje i prostornu kategoriju. Naprosto, ova sredina proizvela je model koji sam pokušao vidjeti u našoj usmenoj književnosti.